Fekalije kupujmo novcem, slogom plačajmo lovce...
Nastaju velike korporacije djele nam loše informacije, samoubilačke destinacije, toksične kemikalije i sintetičke bakterije!
Volio bi da je lako...
Govore mi ljudi u mladima je spas! Živila lijepa naša od smijeha praznih flaša. Alkohola? Bez toga preostaje nam samo droga...
Po ulicama ista priča, nigdje love samo siča. Dignem glavu među slijepa biča, ali vode me do tužnog otkriča, vlastite pohlepe i neograničene sebičnosti. Pitam se imali kraja naše propasti?
Sa koljena na koljeno živimo svi, nema tu nade počnite voljeti!

Ponekad u mraku slušam pjesme srca, simfonije disanja...
Sklad misli i djela, bezbrižnost vas nesvjesnih sretnika boli!
Okrenite nove stranice knjige vašeg života, prethodne su pokisle od suza ponavljanja! poslušajte takt svojih grudi, vjerujte u pozitivnu budučnost, pokušajte biti priroda nemojte je mijenjati!