Jutro steze hodnicima parka. Ja bauljam, trazim svoju klupu. Iza grma vrsim malu nuzdu, ispraznjavam zarobljenu muku. Od sutra cu opet poceti da pusim. Ako uspem i za to da skupim, napunicu prazninu u dusi, gajbom piva u nekakvoj rupi.

Rodio se vrlo mlad, jos kao dete. U skolu posao na vreme, a iz nje izasao sa zakasnjenjem. Glumio nesto sa filmovima, gostovao u diskotekama, pridrzavao sankove po kaficima i krecio platno u bioskopu. Pravio kinezima ambasadu a sada pravi mostove na tisi i tamisu. I ceka da mu nebo padne na glavu...