Trudim se biti covjek. U sklopu nesavršenosti savremenosti, ne gubim vjeru u sebe i bolje sutra. Mana ili prednost, kako kome. Imam svoj kutak i ne dam ga nikome. Volim pisanu rijec, puno vrijedi. A tako i ostavljam trag svog postojanja. Sve je prolazno, ono što je bilo danas, sutra se nece ponoviti. Tako da dobro cuvam svaki lijepi trenutak da bih kasnije mogla zaroviti u seharu sjecanja. Vjerujem u Boga, u covjeka, u istinu i dobrotu, iako je to danas vrlo rijetko, ali još uvijek moguce. Cesto prednost dajem srcu u odnosu na razum. Pogrešnih koraka ce uvijek biti, ali i to je nešto što me cini. Sve što je loše brzo zaboravljam jer je život previše kratak i previše dragocjen da bi se uzalud protracio. Optimista jesam, ali ne plovim po oblacima.

Živim, volim i postojim.